Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sad spasenje bliže nego kad povjerovasmo.Noć poodmaće dan se približi. Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti Rim,(11-12)
Adventske zornice imaju neku posebnu đraž. Jedni kažu da jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju euharistiju,
da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući.
Drugi pak kažu da im je teško mislit na te dane jer bi htjeli svaki dan
prisustovati zornicama,a ipak je teško rano ustajat svki dan.
Vjernici u gradu često ne znaju što znače zornice.
Oni rano ustaju ,nose djecu u vrtić,odlaze na posao,i tko da još misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro.
Živimo u stalnoj izmjeni dana i noći.Čini nam se kao da danju živimo,a noću zamremo.
Duže češ živjeti ako manje spavaš,kažu ljudi.
Noć je mračna,ona je pogodna za lopove,kradljivce i zasjede i čovjek se boji.
Danju slobodno hodamo,svi smo na ulicama,svi radimo,danju se sve vidi.
Noć je ujedno znak boli,tjeskobe i muke.Kao što postoj materijalna noć,postoji i noć duše.
Postoje depresije koje ljude muče mjesecima i godinama.
Postoje teške napasti i misli kojima se ljudi nikako ne mogu oprijeti,i bolesti tjeskobe koje ljude tjeraju da viču i uzdišu.
Postoje samoče od kojih čovjek osiječa kao da umire,i uvrede od kojih se čovjek nikad nemože oporavit.
Postoje strahovi od ispita,od odlaska na fronte,od umiranja ili gubitka drage osobe.
Ljudi žele da što prije patnje prođu,oni čeznu da nakon tih mračnih noći svoje duše ugledaju jutarnje svjetlo.
Oni vape za komadićem zdravlja,života,sigurnosti.
Za malo dobrote i za malo pažnje prema njima.
Kao što stražar jedva čeka zoru da se ne mora više bojati na stražarskom mjestu,tako i čovjek patnje jedva čeka da završi ta patnja, da nestane bol, da pobijedi sumnje da ode od njega depresija,napast i zlo.
U takvoj noći čovjek jedva čeka jutro.
Kad se pojavi zora,on je presretan,kad se pojavi malo olakšanja,svjetlo,radosti,nade i mira,tad sve u njemu buja od radosti.
Prvi kršćani su povezivali materijalnu noć i noć duše.
Noću su odlazili na sastanke i tamo molili i slavili euharistiju kako bi doživjeli zoru svojih osjećaja,savjesti i duše,a onda izlazeći sa sastanka doživjeli i kraj noći.
Tako su ostale zornice kao jeka biblijskih riječi:srca gore, evo zore
,podignite glave,evo, približilo se vaše otkupljenje.
Noć je poodmakla,a dan se približio.
Kraj je preziru,dolazi sloboda ljubavi,kraj je patnji,dolazi oslobođenje.
Kraj je grižnji savjesti dolazi oproštenje i otkupljenje.
Kraj je nehumanosti dolazi čovjekoljubivost božja.
Tako očekujući u svojim zornicama Božić krščani očekuju i konac svijeta,dolazak Isusa Krista,a to znači dolazak boljeg društva,dolazak mira,razumijevanja među ljudima,dobrote i topline u srcima.
Mnogim ljudima su noći duge.
Ovisnici znaju da je njihova noć beznadna,alkoholičari se ne nadaju da njihova noć ima svanuće,napušteni nemaju nade da će opet bit prihvačeni.
Bolesni zatvorenik ne nada se da će ugledati slobodu.
Čovjek stisnut grijehom ne vidi više nade.
Svima njima žele zornice žele reći da će zora sigurno stići.
Jer sunce pravde dolazi u Isusu Kristu iz Nazareta.
Svaki Božić obnavlja tu nadu.
Crkva dovikuje čovječanstvu da se nada,Crkva želi
pridignuto one koji su slomljena srca,da ožive.
Zora već sviće,dolazi dan i kraj tvojih muka.
Ustani danas ranije,sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu.
Sjeti se da te on voli,to više što si patnik.
Sjeti se da je Bog svemoguć,
prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke.
Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom.
NEMOJ OČAJAVAT.
DAN SE BLIŽI...
Nema komentara:
Objavi komentar