13 prosinca 2008

POHOD U DOŠAŠĆU


              Otajstvo trenutka kad je  Gospodin pohodio i otkupio narod svoj najjasnije se zrcali na događaju Marijina posjeta rodici Elizabeti i Elizabetinom pohvalom VELIĆA .Susret opisan u Lukinu evanđelju ne odvija se samo između Marije i Elizabete  negi i njihovih sinova.Ivan Krstitelj je prvi među svecima baštinik Marijina posredovanja.
Posvečen zaigra u Marijinoj utrobi,a Isus izljeva proročki duh na dvije žene kao predujam vazmenog otajstva.

Dvije  se majke susreću u jedinstvenoj pohvali Boga čija slava odsijeva na Mariji.
U njezinoj pohvalnici  Bogu odražava se duboko razmišljanje o Svetom pismu u duhu starozavjetne mudrosn literature.

Zbog toga u njoj odjekuje radosna zahvalna mesijanska pjesma cjelokupnog Izabranog naroda,upravljena Bogu koji je pohodio i otkupio narod svoj,kako je odvijeka obećao po prorocima.
                                                                                                                                                                                                                                                                         Zbog toga Marijina zahvalna pjesma Velića prikladna za djelatno otajstveno proživljavanje došašća kao vremena priprave za Božić,ali i  ujedno i vrijeme  u kome se naše misli upravljaju na iščekivanje drugoga Kristova dolaska na svršetku vremena...
pa je doba  došašća vrijeme padanja i radosna iščekivanja.

Krista nosit i Boga veličati...



U vremenu iščekivanja Kristova dolaska trebamo mudro i razborito živjeti da nas njegov dolazak ne bi iznenadio,nego da nas zateče budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu.
Primjer nam je Marijin život i zahvalna pjesma.
Oplođena Riječju Božjom, Marija je istinski kovčeg saveza koji donosi blagoslov Elizabetinoj kući,kao što je u vrijeme Mojsijevo 
kovčeg saveza  blagoslovio Obed-Edemovu kuću i sve što je posjedovao.
Potaknuta Anđelovim riječima Marija žuri donijeti spasenje drugima i očitovati u službi ljubavi.
To je putokaz svakom vjerniku u svako vremenu  osobito došašću.
Marija je živ primjer vjeričke nade.
Pavao VI.upozorava:-Nije moguće častit onu koja je milosti puna
a da se ujedno visoko cijeni stanje milosti u samome sebi...
                                                                                                                         Današnjem čovjeku,često bacanom između tjeskoba i nade,klonulom od osjećaja svoje ograničenosti a obuzet bezgraničnim željama,smučena u duši i razdirana u srcu,opsjednuta zagonetkom smrti,pritisnuta osamljenošću s čežnjom za zajedništvom,zahvačena mučninom i dosadom,bl.Djevica Marija,je promatrana u njezinu zemaljskom životu i u zbilji što je već uživa u Gradu Božjem,pruža vedru viziju budućnosti i umirujuću riječ o pobjedi nade nad tjeskobom,zajedništva nad osamljenošču,mira nad uznemirenošču,radosti i ljepote nad mučninom,života nad smrču.


 

Nema komentara: